Indikatori za određivanje uloge i značaja poljoprivrede u privrednom razvoju

Poljoprivreda je ključni sektor u ekonomijama mnogih zemalja, posebno u onima koje se još uvek nalaze u procesu razvoja. Njena uloga u privrednom rastu i razvoju se meri kroz različite indikatore, koji pomažu da se bolje razume njen doprinos i značaj na globalnom nivou. Svaka zemlja, bez obzira na nivo razvoja, koristi specifične kriterijume kako bi pratila ulogu poljoprivrede u svom ekonomskom okruženju. Na primer, učešće poljoprivrednog stanovništva u ukupnoj populaciji, doprinos poljoprivrede bruto domaćem proizvodu (BDP), te udeli poljoprivrede u međunarodnoj trgovini, neki su od ključnih indikatora koji nam govore koliko poljoprivreda zaista znači za ekonomiju zemlje.

Jedan od najvažnijih pokazatelja je učešće poljoprivrednog stanovništva u ukupnom broju zaposlenih. U zemljama u razvoju, poljoprivredno stanovništvo čini značajan deo radne snage, dok u razvijenim zemljama, ovaj procenat postepeno opada. S obzirom na to, u državama u razvoju često je mnogo veći broj ljudi zaposlen u poljoprivredi, što je često pokazatelj da zemlje još uvek nisu potpuno razvile svoj industrijski i uslužni sektor.

Doprinos poljoprivrede bruto domaćem proizvodu je još jedan od bitnih pokazatelja. U zemljama u razvoju, gde je poljoprivreda glavni izvor prihoda, ona čini značajan deo BDP-a, dok u razvijenim zemljama, zbog industrijalizacije, udeo poljoprivrede u BDP-u opada. Međutim, to ne znači da je njen značaj manji, već da je drugi sektori, poput industrije i usluga, postao dominantniji u ekonomiji.

Pored toga, značaj poljoprivrede u međunarodnoj trgovini je neosporan. Mnoge zemlje izvoze poljoprivredne proizvode u globalne lance snabdevanja, što stvara važne prilike za rast i razvoj. Zbog globalizacije, mnoge zemlje sada zavise od trgovine poljoprivrednim proizvodima, kako bi zadovoljile domaće potrebe i ostvarile ekonomske koristi.

Kako bi se razumela uloga poljoprivrede, važno je pratiti i demografske promene koje imaju veliki uticaj na privredni razvoj. Na globalnom nivou, ljudska populacija brzo raste, iako u poslednjim decenijama opada brzina tog rasta. Procenjuje se da će do 2050. godine broj ljudi na svetu dostići više od 9 milijardi, a najveći deo ovog rasta desiće se u zemljama u razvoju. Na primer, afrički kontinent, Srednji istok i Azija doživeće najveći prirodni priraštaj.

Demografske promene ne prate uvek privredni razvoj, posebno u nekim regionima gde populacija raste, dok se ekonomije tih zemalja razvijaju sporije. Zbog toga, u zemljama u razvoju, poljoprivredno stanovništvo i dalje čini veliki deo ukupne radne snage. U razvijenim zemljama, međutim, poljoprivredno stanovništvo brzo opada, jer je primarna proizvodnja prešla u industrijalizovane farme i korporacije.

Struktura poljoprivrednih proizvođača u svetu pokazuje da je većina farmi u zemljama u razvoju, gde je poljoprivreda najvažniji sektor. U razvijenim zemljama, samo mali broj farmi dominira tržištem hrane, a u zemljama u razvoju, mali poljoprivrednici i porodične farme često proizvode većinu hrane, ali se suočavaju sa velikim izazovima poput siromaštva i nedostatka resursa.

Kroz analizu ovih pokazatelja, jasno je da poljoprivreda ima ključnu ulogu u ekonomskom razvoju, naročito u zemljama u razvoju, iako se njen udeo u ukupnom ekonomskom rastu smanjuje sa industrijalizacijom i urbanizacijom. Kroz bolje razumevanje ovih promena, može se bolje oblikovati poljoprivredna politika koja će omogućiti održiviji razvoj i bolju socijalnu i ekonomsku ravnotežu.

RAZVOJ SVETSKE POLJOPRIVREDE

Razvoj svetske poljoprivrede u poslednjih 50 godina predstavlja značajan korak napred u globalnoj proizvodnji hrane. Tokom ovog perioda, obim poljoprivredne proizvodnje povećan je za 1,6 puta, a mnogi faktori su doprineli ovom usponu. Među ključnim faktorima koji su uticali na razvoj poljoprivrede, svakako se izdvaja tehničko-tehnološki napredak, kao što su mehanizacija, selekcija i oplemenjivanje biljaka i životinja, upotreba agrohemikalija i mnoge druge inovacije. Ovi napreci doveli su do prave agrarne revolucije koja je u početku zahvatila razvijene zemlje, a postepeno je našla primenu i u zemljama u razvoju.

Jedan od najvažnijih faktora u poslednjem razdoblju razvoja poljoprivrede je Zelena revolucija. Ova revolucija donela je ogromne promene u načinu proizvodnje hrane, jer je u mnogim zemljama u razvoju omogućila primenu novih sorti i hibrida biljaka, prilagođenih različitim agroekološkim uslovima. Takođe, šira primena agrohemikalija postavila je temelje za visoke prinose i veću efikasnost u proizvodnji. Kroz ovu revoluciju, mnogi poljoprivrednici u zemljama u razvoju uspeli su da poboljšaju svoje prinose, mada su i dalje postojale značajne razlike u opremljenosti i pristupu naprednim tehnologijama između razvijenih i nerazvijenih regiona.

Proširenje navodnjavanih površina, kao i ekspanzija obradivog zemljišta, takođe su bili ključni faktori koji su omogućili širenje proizvodnje. Navodnjavanje je omogućilo da se površine u sušnim područjima iskoriste za proizvodnju hrane, dok je širenje zemljišta pod višegodišnjim biljnim vrstama dodatno povećalo globalnu proizvodnju.

Međutim, uprkos svim ovim naprecima, mnogi farmeri u zemljama u razvoju još uvek nisu imali pristup modernoj opremi i tehnologiji. U zemljama u razvoju, poznatim kao ZUR (zemlje u razvoju), postojale su velike razlike u produktivnosti rada i efikasnosti proizvodnje. Zbog tehničke i organizacione neosposobljenosti, ovi poljoprivrednici nisu mogli da konkurišu sa poljoprivrednicima iz razvijenih zemalja, čiji su farme bile bolje opremljene i ekonomičnije. Zbog toga su mnogi farmeri bili prinuđeni da migriraju u urbana područja u potrazi za boljim životnim uslovima.

Tendencije u svetskoj poljoprivredi, iako rastu, ukazuju na određene znakove usporavanja. U razvijenim zemljama, posebno u Evropi, rast poljoprivredne proizvodnje stagnira ili opada. Ovaj razvojni tok najviše je uzrokovan agrarnom politikom tih zemalja, koja je često usmerena na očuvanje postojećeg stanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda. U ovom kontekstu, zemlje koje su bile veliki izvoznici poljoprivrednih proizvoda sada se suočavaju sa izazovima u održavanju tog statusa.

Svetska poljoprivreda suočava se sa kontradiktornostima – dok se u razvijenim zemljama primenjuju napredne tehnologije i postižu visoki prinosi, u mnogim zemljama u razvoju problemi sa siromaštvom i nedostatkom resursa i dalje ometaju dalji napredak. Iako postoji trend rasta poljoprivrede, on je u velikoj meri ograničen ekonomskim i političkim okolnostima koje utiču na proizvodnju i distribuciju hrane na globalnom nivou. Kroz dalji razvoj poljoprivrede, važno je nastaviti sa ulaganjem u inovacije, edukaciju poljoprivrednika i podsticanje održivih praksi kako bi se smanjile ove razlike i obezbedila sigurnost hrane za sve